Ako pogledamo poslednje izdanje velikog rečnika stranih reči i izraza koji su pisali akademik Ivan Klajn i dr Milan Šipka sa saradnicima i pogledamo definiciju reči „rejv” vidimo da piše da je to vrsta muzike koja se izvodi ili pušta na rejv žurkama, naročito techno i hardcore.
Ako pogledamo Wikipediju, koja nije baš najprecizniji izvor, vidimo da se „rave” najviše asocira na žurku koja se odigrava u klubu, festivalu, hangaru ili drugom privatnom posedu uz DJ-eve i elektronsku muziku.
Sa treće strane rejv je i glagol tako da prema Merriam Websterovoj definiciji je to „govor u delirijumu” ili „pričati o nečemu sa velikim entuzijazmom”.
Proveravajući i etimološke rečnike – mnogi izvori upućuju da je „rave” izvedeno od starofrancuskog „raver” (pokazivati znake ludila) ili reverie, resverie što znači „sanjati“, „lutati“.
Zanimljivo je da se rave odnosilo i na muzičku kompoziciju za koja imamo svedočenja još od 1880.
Većina ljudi ne razume da je jezik živ i da niko nema eksplicitna prava, niti zakucan trenutak u istoriji sa određenim terminom. Ako pogledamo istoriju house muzike, onda je takođe izvedena od warehouse zato što ljudi nisu tačno znali kakva je to muzika, ali su znali u kom prostoru se pušta.
50ih godina rave je bio kombinacija muzike, žurke i jakih osećanja koje su se dešavale uglavnom nakon korišćenja opijata ili alkohola. Čak 1958. godine je izašla pesma „Rave On!” od Buddy Holly-ja koja je bila u rock & roll žanru.
Kako su godine prolazile „rave” reč je počela sve više da se asocira za muziku koja je bila fuzija do tad nečuvenih zvukova. Takav je bio primer iz 1965. sa psihodeličnim garage rok bendom The Yardbirds koji je izdao album „Having a Rave Up” i čak verovatno prvom elektronskom rejv pesmom iz 1967. „Million Volt Light and Sound Rave” koju su eksperimentalno uradili, verovali ili ne, Bitlsi.
Gledajući kontekst vremena, drum mašine i synth-ovi su počeli da bivaju sve dostupniji muzičarima, tako da sredinom i krajem 80ih počeo da se stvara psihodelični, breakbeat, house, acid house, hip-house, electronica, hardcore zvuk koji se vrteo na žurkama. Pošto taj nov zvuk nije mogao da se definiše kao poseban pravac mnogi su ga nazivali „rave“. Lestvicu je najviše pomerio Prodigy kombinujući „techno, hip hop, reggae, rock, punk, drum n bass, big beat, ambience” gde je i sam Liam Howlett opisao njihovu muziku kao „rave” ili „UK rave”.
U to vreme asocijacija sa rave žanrom su uglavnom bili projekti kao što je Channel X, Second Phase, Altern 8, Human Resource, T99, The Hypnotist i drugi. Sve u svemu rave je evoluirao.
Kako smo ulazili u 21. vek – reč rave počeo je ponovo da oživljava. Samo ovoga puta je počelo više da se odnosi na žurku. Razlog tome je što su milenijalci i oni rođeni posle 1990te koji nisu proživeli kulturu 90ih počeli da stvaraju svoj osećaj za rave. Ovoga puta rave je bio uglavnom techno sa kojim daškom acid house-a.
Paralelno sa rejvom je nastao i EDM koji je takođe postao žanr muzike koji je opisivao razni bigroom, electro, progressive i tribal house zvuk. Patern je i ovoga puta bio isti. Kada se pojavi muzika koji mladi ne mogu da definišu, onda dobije nov termin ili kovanicu. Za mnoge mlade 2007-08-09te, EDM je bio ulazna karta u elektronsku muziku. To je govorio rano i Carl Cox, pokušavajući da ublaži hejt ka EDM ekipi.
Da je Carl bio u pravu govori i činjenica da je za nešto manje od 10 godina techno postao ulazna karta za mlade. Samo mnogi mladi su to nazivali „rejv” iako žanrovski je to uglavnom bio techno.
Mladi kod nas nisu puno razumeli istoriju klabinga i to je ono na šta je Lag u nedavnom apelu za OnlyClubbing skrenuo pažnju kako bi se tradicija i koreni poštovali.
Rave je danas žanr, žurka, osećanje i sve između. Samo je bitno u koji kontekst ga stavljamo.