Muzički ringišpil #3 – Priča o izlasku Sunca i letima koja nam nedostaju

Axwell promo photo

Kažu da je Švedska hladna zemlja. Verujem da jeste. Kažu i da je lepa. Verujem i to. Kažu da je i ABBA iz Švedske,  takođe verujem – sami su se deklarisali. Kažu mnogo toga, ali uvek, zaborave onu jednu veoma bitnu stvar – Švedska je zemlja House muzike!

Kažu da se nekada krajem sedamdesetih, na jugu Švedske rodilo dete, u malom, za ovu priču totalno nebitnom mestu, bliže Kopenhagenu nego Štokholmu. Lokalne legende švedskih seljaka pričaju, onako dok su naslonjeni na ogradu, sa pogledima dalekim ka tesnacu Oresund, maslinasto zelenim nabijenim kapama, ciglanim ogradama metražnim ogradama, onako plavooki, da je taj mali koji je rođen tada pokazivao svojevrstan talenat, ali da ga niko nije razumeo.

Usudio se da se sam snalazi i raspituje, ulazeći, godinama posle u svet programiranja, prvih programa za pravljenje muzike. Prvih pseudonima i izdanja, selidbe ka Štokholmu, prvih hladnih samostalnih severnih zima i godinama posle – prvih pravih pesama.

Neka dete ostane dete, a mi ćemo se prebaciti 28 godina kasnije i pričati o 2005. godini, mesecu maju i nečemu što su magične ruke Axel Hedfors-a, svima poznatijem kao Axwell, isproducirale, spakovale i prebacile ne nekoliko brzo obeleženih CD-ova. Upravo ti diskovi su odmah otrčali ka najbližoj pošti gde su u žutim kovertama poslati na glavne adrese po svetu, nestrpljivo čekajući odgovor. Dugo iščekivanje u tamnom studiju pred ekranom i priželjkivanje potvrde da je to nešto najbolje što su švedskojužnjačke ruke Axwell-a podelile sa neumornom publikom elektronske muzike.

Bilo je proleće, taman pred leto. Vruće leto. Hladna švedska produkcija i hladni engleski vokali Steve Edwards-a, koji je već dokazao svoju moćnu vokalnu sposobnost godinama ranije, su nama običnim muzičkim smrtnicima dali jedno od najvećih muzičkih nasledstva koje smo imali sreću da doživimo – pesmu „Watch The Sunrise“.

Vratimo se malo u te godine i u trenutak kada smo čuli taj prvi brejk, sa onim gitarskim riffom, gde se lepi duboki glas Steve-a ukazuje i počinje da obuzima svojom magijom i tekstom „There’s nothing more that I want, than to touch you...“. Već teško i sam pišem ovaj tekst zbog emotivnog rolkerkostera, ali se sećam tih ruku u vazduhu, beskrajnh emocija i početka uspomena koje će se godinama posle prepričavati. Jer tih godina nije bilo društvenih mreža da se priča o najdruštvenijem životu koje smo vodili.

Watch the sunriseje himna elektronske muzike, haus muzike, jedan muzički emotivni spektakl! To je priča o Axwell-ovom vrhuncu karijere (neka bude da je ovo moje lično mišljenje), fenomenalnoj radijskoj pesmi, pesmi koja je svojevrsan omaž letu, festivalskom vrhuncu i pesmi koja je zatvorila mnoge aftere na izgubljenim lokacijama do kojih se puteva zaljubljenici često nisu mogli setiti. Ovo je ‘klasična’ emotivna house pesma koja je građena na temeljima ljubavi i jednakosti, jer esencija ove muzike jeste ljubav i širenje iste.

Komercijalna uspešnost i milionski tiraži koji su godinama rasli, kao i dan danas, plus ogroman broj streaming-a, su pokazali da muzika ne stari već samo sazreva. Rado poslušana pesma, pesma koju ćemo uvek pojačati na radiju i pustiti do kraja da se završi, ne ograničavajući je kao neku današnju generičku muziku.

O Axwellu ću jednom posebno pisati jer postoji mnogo toga što sam čuo, saznao i pročitao, ali o uticaju numere „Watch The Sunrise“, kao house hitu u kojem uživaju svi, sam morao ostaviti poseban medijski prostor.

Kažu da su te 2005. bila najtoplija leta na jugu Švedske jer je jedan mladić, sa svojom upornošću i drugačijim razmišljanjem, rizikovao i sa svetom podelio nešto što se i dan danas rado sluša. Sunce ne izlazi svugde isto, ali je tu da nas greje i da nam ulepša život. Tako je i sa ovom pesmom.

Autor ovog teksta ima jednu želju koju bi voleo da mu ispunite – zagrlite nekog svog najbližnjeg i dočekajte izlazak sunca negde na nekom uzvišenju, daleko od vašeg mesta gde živite i dočekajte još jedno lepo leto koje će biti lepše od prethodnih, a do tada neka vam u podsvesti svira ova melodija i Edwards-ov glas uz reči „And when the morning comes, You bring life like a sunrise, sunrise…“.

Axwell @Instagram @Facebook @Resident Advisor @Soundcloud

Autor teksta: Ajdin Tinjak aka RYO
@Instagram
@Facebook

Prethodni tekstU susret suboti u Kultu – Progressive majstor ponovo u Beogradu
Sledeći tekstSara Landry nakon Coachelle poručila fanovima: Vidimo se na Exitu
Marko Bjelić
Osnivač i urednik svih Grotto kanala. Ljubitelj kvalitetne muzike i dobre zabave!